Povratak Beatlesa 2023.

Promišljajući o utjecaju tehnoloških izuma na glazbenu umjetnost, kritičar Alex Ross u eseju Pakleni strojevi podsjeća na izjavu skladatelja i vođe orkestra Johna Philipa Souse, koji je još 1906. pred američkim Kongresom rekao da će „tehnologija uništiti glazbu“. Spominjući „govorne strojeve koji će pokvariti umjetnički razvoj glazbe“ Sousa se dakako, okomio na prve uređaje za bilježenje zvuka s pomoću kojih se glazbeno djelo tada počelo „odvajati“ od onoga koji ga stvara. S vremenom glazba je zahvaljujući strojevima postala „radikalno virtualan medij“ i široko je dostupna, poput vode koja poteče iz slavine kad god to poželimo.

Paul McCartney / Snimio Joe Marino / PIXSELL

Tako je prije više od stoljeća počela rasprava bez kraja: u kojoj mjeri tehnologija pomaže ili odmaže razvoju glazbe? Ako je tehnologija dokazano korisna, u kojoj točki ona to prestaje biti, i postoji li granica nakon koje stroj, računalni program ili robot glazbu preotimaju iz ljudskih ruku i uspostavljaju potpunu kontrolu?

Danas, kad umjetna inteligencija prodire u sve zakutke ljudskog djelovanja, debate o suodnosu autentičnih ljudskih emocija i sustava koji su te emocije (uz pomoć algoritamskih sustava) naučili oponašati postaju sve žustrije. Silina rasprava proizlazi iz otvorenog oduševljenja novim mogućnostima, ali i iz straha da umjetna inteligencija prestane funkcionirati kao puki alat u kreativnom procesu i preuzme „samostalnu“ kreativnu ulogu – dakako, na temeljima prikupljenih i već poznatih podataka. Želite li čuti „novu“ pjesmu Jimija Hendrixa, Amy Winehouse, ili možda fiktivni izgubljeni album Oasisa, dovoljno je „dogovoriti“ se s programom umjetne inteligencije (ChatGPT) i želja će vam biti ispunjena. Možda nam je, strahuju pesimisti, Mary Shelley slavnom alegorijskom pričom o Frankensteinu još prije dvjesto godina predvidjela sudbinu. Možda smo se previše zanijeli i kreirali tehnološko čudovište koje se upravo okreće protiv svojih stvoritelja.

Posljednja Lennonova pjesma

Dakako, ovisi kako se prema čudovištu odnosite. Upravljate li njime oprezno, ono funkcionira poput učinkovita pomagala. Nedavno smo, primjerice, čitali o tome kako je Paul McCartney – jedan od najstarijih aktivnih glazbenika na sceni – najavio posljednji povratak Beatlesa! Riječ je o demosnimci za skladbu Now and Then koju je John Lennon izradio nedugo prije smrti, 1978. u svom njujorškom stanu. Snimka je zabilježena i pohranjena na običnoj kazeti s natpisom „za Paula“, pa ju je Johnova udovica Yoko Ono poslije doista proslijedila Paulu. Dovršavajući projekt Anthology, preživjela trojica Beatlesa pokušala su sirovu demosnimku još 1995. pretočiti u zaokruženu skladbu, ali bezuspješno. Demo je bio tehnički očajne kakvoće s visokom razinom pozadinskih šumova, a osim toga Georgeu Harrisonu pjesma se nije svidjela („smeće“, glasio je njegov komentar). No s Georgeovom smrću 2001. nestao je jedini „glas protiv“, pa je McCartney 2023. uz malu pomoć Ringa Starra i uznapredovale umjetne inteligencije stvar ipak odlučio izvaditi iz arhive i dati joj konačni oblik.

Konferencija Smart Industry, panel Umjetna inteligencija / Snimio Jurica Galoić / PIXSELL

McCartney je zapravo iskoristio tehničke pogodnosti razvijene u dokumentarcu Get Back. Bit je u tome da je računalo „naučilo“ raspoznati glasove članova Beatlesa i odvojiti ih od okolne buke kako bi se izolirao čisti audio. Istom logikom umjetna inteligencija uspjela je iz Lennonove kućne klavirske snimke prepoznati i „izvući“ Johnov vokal. „Imali smo njegov glas i klavir. Uspjeli smo ih razdvojiti uz pomoć umjetne inteligencije“, pohvalio se McCartney BBC-ju. Tako dobiven (čisti) vokal potom postaje pogodan za uobičajenu studijsku proceduru, uključujući miksanje i sve ostalo. Očito je da ćemo uskoro dobiti „posljednju pjesmu Beatlesa“, no ostaje pitanje što bi na sve to rekao George Harrison. I što će reći publika. McCartney je svjestan opasnosti umjetne inteligencije, koja, priznaje, istovremeno djeluje i „strašno i uzbudljivo, zato što predstavlja budućnost“.

Nazire li se kraj pop-glazbe
kakvu smo poznavali

Zastrašujuću dimenziju priče svijet glazbe osjetio je u travnju kad je virtualnim bespućima zavladala pjesma Heart on My Sleeve – lažni duet Drakea i Weeknda, generiran manipulativnim čarima umjetne inteligencije. Plasirana na većinu društvenih medija i streaming-servisa, pjesma je postigla milijunske preglede prije negoli je izdavačka kuća Universal Records, koja zastupa oba glazbenika, uspjela ishoditi zabranu emitiranja i koliko-toliko popraviti štetu. Budući da kanadske pop-zvijezde u tom deep fake pothvatu uopće nisu sudjelovale – autor je TikTok korisnik pod korisničkim imenom Ghostwriter977 – vijest je iz temelja uzdrmala industriju i pojačala staru zebnju: nazire li se kraj popularne glazbe kakvu smo dosad poznavali i može li (i hoće li) umjetna inteligencija (UI) zamijeniti ljudsku kreativnost?

I bez diplome pravnog fakulteta svatko može zaključiti da Ghostwriter977 i slični likovi iz internetskog podzemlja krše pravne i etičke norme bez obzira na činjenicu da je u slučaju Heart on My Sleeve kloniran tuđi umjetnički DNK, a ne konkretna autorska skladba. Ali duh je pušten iz boce i nemoguće ga je vratiti. Da bi ispunili svoju osnovnu svrhu, programi koji koriste umjetnu inteligenciju prethodno se hrane bazom podataka putem koje uče kako re-kreirati i oponašati zadane stilove, glasove i tipove glazbe. Doista zvuči zabrinjavajuće da su ti programi imali pristup sadržajima globalno popularnih streaming-platformi kao što su Spotify i Apple Music. Stoga nije čudno da veliki igrači svjetske diskografije poduzimaju sve dostupne mjere kojima bi se onemogućilo „učenje programa umjetne inteligencije na glazbi koja je pod autorskim pravima“.

Primjeri niču kao gljive poslije kiše. Uz pomoć umjetne inteligencije francuski producent i DJ David Guetta nadogradio je „glas“ Eminema na jednu Stingovu skladbu. Nekadašnji frontmen Policea reagirao je ljutito: „Gradivni blokovi glazbe pripadaju nama, ljudskim bićima. Predstoji nam bitka koju ćemo narednih godina svi morati voditi, bitka za obranu ljudskog kapitala od umjetne inteligencije.“ Kako vidimo, stvari već izmiču kontroli diskografske mašinerije, a čvrsti i održivi pravni okviri još se ne naziru. „Umjetna inteligencija, zakon o zaštiti autorskih prava, prava glazbenika te napokon, izdavačke kuće – sve to sudara se i sukobljava u novim okolnostima i trebat će vremena da se prašina slegne“, kaže Audrey Benoualid, pravna stručnjakinja s područja intelektualnog vlasništva u industriji zabave.

Metoda najkraćeg puta

Glazbeni biznis nije ništa manje okrutan od bilo kojeg drugog – konačni sud uvijek daje tržište, publika koja stvara potražnju i omogućuje nastavak poslovanja. U trenutku kad pomama za kakvim UI-hitom dosegne razinu koju je nemoguće ignorirati, Sting sigurno neće biti taj koji će dramatičnim apelima na ljudskost zaustaviti lavinu. Osim toga, glazbenici poput njega trebali bi voditi računa i o tome da nemaju svi tako romantičan odnos prema „humanom“ elementu skladateljskog procesa. Služiti se umjetnom inteligencijom „nije grijeh“, smatra Neil Tennant iz Pet Shop Boysa, dodajući da ona može pomoći u svladavanju kreativne blokade. „Imamo pjesmu za koju smo još 2003. smislili refren, ali je nismo uspjeli dovršiti – zapeli smo kod skladanja strofe“, pojasnio je, dodavši da sada to napokon mogu učiniti. Fragmente pjesme jednostavno će ubaciti u računalni sustav, „pritisnuti gumb“ i čekati da umjetna inteligencija završi posao. Kad nova pjesma – ili album – ugleda svjetlo dana, tko će moći prepoznati koji je njezin dio autorsko djelo, a što je smislila famozna UI? Lako je pretpostaviti da se njihova publika (koja ih ionako cijeni zbog artificijelnog, a ne organskog zvuka) neće zamarati s takvim zagonetkama.

No mnogi drugi očito hoće. Upravo stiže vijest da upravni odbor nagrade Grammy službeno preinačuje vlastiti nominacijski sustav kako bi ga prilagodio novim okolnostima sve intenzivnije primjene umjetne inteligencije. Ključno novo pravilo glasi: „Djelo koje ne sadrži ljudsko autorstvo nije prihvatljivo ni u jednoj kategoriji.“ Na globalnom planu pravni sustav očito nastoji kreirati norme prema kojima bi umjetna inteligencija mogla tek osnažiti, ali ne i posve zamijeniti čovjekovu kreativnost. Optimisti kažu da je UI odraz čovjekovih inovacija, pa će ljudska imaginacija uvijek biti korak ispred stroja, no ipak... Živimo u prijelaznim i prijelomnim vremenima, u razdoblju s mnogo više pitanja nego odgovora i nije lako razmrsiti sve konce.

Glazbenici i producenti oduvijek traže i nalaze načine da uz što manje kreativnog ulaganja dobiju što savršeniji zvučni proizvod. Od sintesajzera koji simuliraju najraznovrsnije instrumente i primitivnih ritam-strojeva (koji zamjenjuju bubnjare), od tehnike sempliranja ili korištenja audioprocesora za korekciju vokala (Auto-Tune), pa sve do današnjih sofisticiranih robotiziranih sustava, bilo je pitanje vremena kad će se metoda najkraćeg i najlakšeg puta početi primjenjivati i na osjetljivom području skladanja. Na nama je da pokušamo urediti stvari kako bismo anulirali ili barem umanjili rizik od distopijskog scenarija kojega se mnogi pribojavaju.